Udruga 106. brigade ZNG RH uz potporu Osječko-baranjske županije organizirala je obilježavanje godišnjice pogibije 26 husara 28. rujna 2018.
Na obilježavanju godišnjice odazvali su se generalni konzul Mađarske u Osijeku g. Antonio Giovanni de Blasio, vojni i zrakoplovni izaslanik Mađarske pukovnik Laszlo Szendroi, zamjenik ravnatelja vojnog muzeja iz Budimpešte pukovnik Ban Attila i 4 husara iz Kapošvara predvođena umirovljenim pukovnikom Bosnyak Janos.
Izaslanik Ministarstva hrvatskih branitelja bio je F. Aračić, Ministarstva obrane RH-a brigadir Tomislav Galić, Osječko-baranjske županije dožupan Goran Ivanović, Grada g. Darko Nađ.
KUBIS OBŽ su predstavljali g. Kralj i Marela Đurić.
Udrugu 106. brigade ZNG RH su predstavljali g. Ivan Bekavac, predsjednik i dopredsjednik Dubravko Pancić.
Po protokolu vijenci su položeni na Kraljici mira, a zatim i kod obeliska. Uslijedio je posjet Muzeju Slavonije, te posjet regionalnoj vinoteci u Tvrđi. U neformalnom druženju dogovorena je suradnja s udrugom husara u Kapošvaru.
Željeznička tragedija i spomenik
U 14.00 sati 23. rujna 1882. krenuo je mješoviti vlak (teretni sa 7 putničkih vagona) iz osječkog gornjogradskog kolodvora na drugu dravsku stranu po drvenom željezničkom mostu, u smjeru prema mađarskom gradu Villanyu. Stigao je do osnove mosta i tu je usporio brzinu kretanja te nastavio prometovati po mostu. Kada je u 14.10 stigao do 6. i 7 jarma mosta oni su popustili i kompozicija vlaka se stropoštala u Dravu.
Most je 1870. izgrađen 57 m niže od staroga kolnog drvenog mosta. Sastojao se od dva raspona od 24 m i 7 raspona od 30 m. Bio je na 5 drvenih stupova međusobno udaljenih 32,3 m dužine 258 m. Iako se upozoravalo da je taj drveni željeznički most u 12 godina korištenja dotrajao, zbog silnih poplava, plivajućih panjeva i drveća te u zimsko doba leda i santi leda koje su se nagomilavale oko stubišta mosta, truli stupovi ni početkom 80-ih godina nisu zamijenjeni.
Cijelog ljeta 1882. i toga dana Drava je bila visoka – Podravlje poplavljeno i opasano velikom površinom vode (nije bilo zemljišta ni za ispašu stoke). Rijeka je svojom snagom prouzročila velike štete, a željeznička kompozicija opteretila je i sama most i kada je prolazila sredinom mosta, te su se urušili podlokani stupovi te je lokomotiva s nekoliko vagona potonula u Dravu. Tada se utopilo 27 vojnika konjanika i pješaka 15. husarske pukovnije koji su se iz Bosne (Sarajeva i Mostara) vraćali svojim domovima na dopust. Preživjeli vojnici / husari (njih 30), putnici i osoblje željeznice, okrvavljeni i ozlijeđeni, isplivali su na obalu Drave te prevezeni u bolnicu. Zbog visokog vodostaja Drave i jake riječne struje do listopada je izvađeno samo 12 tijela unesrećenih husara.
Smrtno stradali vojnici bili su iz mađarskih mjesta, i to: Péter Balog, kaplar Károly Jakab, János Szarka, János Szkiba, Antal Szabó, Antal Borbély, János Tákacs, János Kovács, Sándor Pruma, N. Onossi, János .., János …, János Bélczik, István Szalay, kaplar Antal Balla, Károly Borke, József Molnar, András Bati, András Toth, József Orbán, Károly Balog, N. Jobak, N. Knecz, Mihály Kovács, Mihály Kapor, Mihály Varga i János Osnipki.
Već početkom listopada 1882. okupljen je Odbor koji je donio odluku da se tragično stradalim vojnicima podigne spomenik u znak sjećanja na žrtve te željezničke tragedije.
Novac za izradu i postavljenje spomenika sakupljalo je uredništvo onodobnih osječkih dnevnih novina „Die Drau“. Blagajnik toga odbora bio je osječki tvorničar i vlasnik Tvornice žigica „Drava“ Adam pl. Reisner. Planiran je spomenik u obliku obeliska. Spomenik od sivog mramora je Osijek dopremljen 26. rujna sljedeće 1883. godine i odmah prema uputama kipara Payerle-a postavljen. Svečanost otvorenja, pred brojnim mnoštvom (vojnim i običnim), upriličena je 28. listopada te godine.
Tekst napisala prof. dr. sc. Zlata Živaković-Kerže
